Rafting i to kakav, na prelepoj reci Tari
Rado prepričavam iskustvo koje donosi rafting i pozivam ljude da sebi to priušte. Posebno moje kolege, studente, jer za relativno malo novca mogu da obezbede ludu i nezaboravnu zabavu, napune baterije neophodne za predstojeći ispitni rok.
Ovo je druga godina za redom kako moja posada i ja gostujemo u kanjonu reke Tare. Prvi put smo bili u julu, ove godine smo se odlučili da reku isprobamo u maju kada je nivo vode i adrenalina znatno viši.
Prošle godine smo se u kamp Ivona dovezli u sopstvenoj režiji, automobilima, a ove godine smo putovali autobusom iz Beograda do Foče. Put je trajao nešto duže ali uz dobro društvo vreme je zaista relativna kategorija. Na autobuskoj stanici su nas sačekali domaćini kampa Ivona u kojem smo i ove godine odseli i prevezli nas do kampa.
Što se samog smeštaja tiče prezadovoljni smo ponudom i uslugom. Drveni bungalovi su čisti, sve je skockano i uredno, domaćini ljubazni. Hrana? Hrana je vrhunska, o meniju i specijalitetima na njemu pričaćete danima. Sve spremaju u restoranu kampa, na tradicionalan način, od domaćih, organski uzgajanih namirnica. Evo još mi je miris sveže ispečenog hleba u nosu.. Vruć hleb ispod sača, stari kajmak – skorup i pršut preliven maslinovim uljem. Što se tiče rakije e to je posebna priča..
Pakovanje za rafting krajnje je jednostavno. Pored pribora za ličnu higijenu treba vam kupaći kostim da preko njega obučete zaštitno odelo, kačket koji ne može lako da sleti s glave kao moj, krema za sunčanje i nešto toplije garderobe za večernje i noćne sate.
Prošle godine, spust je bio vožnja po ulju u odnosu na ovu godinu! Hvala skiperu koji je posebnu pažnju posvetio instrukcijama i savetima za ne daj Bože. Verovatno zbog mog izraza lica dodeljeno mi je mesto u poslednjem redu, da mogu što čvršće da se pridržavam za čamac i da ne unosim paniku u redove.
Nisam treptala, nisam disala, trudila sam se da svaku sliku i doživljaj ponesem za uspomenu. Da zapamtim sve te nijanse smirujuće zelenog i ledeno plavog. Mirne deonice reke pružile su mi to zadovoljstvo uživanja u pogledu na čas pitomu, skladnu prirodu, čas divlju, preteću lepotu. Prolaske kroz bukove pamtim kao grčenje svih mišića, priliv nepoznatih i snažnih impulsa i nagona za preživljavanje. Kad frka prođe javlja se želja da se taj osećaj ponovi… ako mene pitate to je rafting – neodoljiva želja da se ponovi.
Ako pitate muški deo naše ekipe oni će se složiti sa neodoljivom željom da se rafting ponovi i naredne, i one tamo godine, ali će sa još većim žarom dodati kako se reka mora upoznati još bliže i bolje, moraju se iskusiti uski i mali kanjoni, mora se skočiti sa neke litice i zaplivati u ledenoj vodi.. Ukratko, sledeće godine moramo ostati koji dan duže da pored raftinga probamo i trekking.
Posetili smo kamp više puta i bili smo oduševljeni uslugom kao i smeštajem.
Skiperi su kraljevi! 🙂
Rafting je bio odličan, klopa i smeštaj bez premca. Imam samo pohvale za naše domaćine. Vidimo se i sledeće godine obavezno.
Hocu,BRE, ja to da probam.Imam par drugara koji su isli kazu da je extra zezanje.
JAO JA BILA!!!!!!!!!!!!!!!!!
Bilo je mnooooooooooooooooooooooooogo dobro, nezaboravno!!!!!!!!!
ja sam bio na raftingu, i to na nekoliko reka…ali nije dzaba receno da je Tara svetska destinacija
e sad.. Da krenemo sa zapada, Una-lepa reeka, lepi vodopadi u pocetnom delu, ima par finih brzaka, ali se onda pretvarea u dosadno jezero, tako da raftas nekih 20 min. i onda se peglas po jezeru 3 sata… sto se tice usluge smestaja i sl…kod nekog starijeg lika smo bili, zove se Kiro i super je sve-najbolji je tamo ima stranicu klub se zove una kiro RC…s tim da se ne moze porediti s tarom narocito kad je klopa u pitanju, jer na uni idu varijante “sendvic, cevapi i sl..” Na uni samo rafting kosta 40evra, bez icega drugog, tako da uopste ne stoji prica da je na Tari skupo.Pa *** za 50ak evra dobijes dorucak, prevoz, taxe, osiguranje, rucak i RAFTING a recimo ako hoces da nocis to te kosta 5 evra…odem u BG u restoran – jedem- platim 15 evra a klopa ni prineti onome sto smo jeli na tari, odes na neki bandzi bacis maltene iste pare za dva minuta….pa ljudi takav izlet bilo gde u svetu kosta duplo…Na tari smo bili nekoliko puta…i stvarno je najbolje u aprilu i maju-prva polovina juna(sto se adrenalina tice)ali i leto ima svoje prednosti…. smestaj je u bungalovima, prelepim,ono planinski stil…unutra lamperija, ciste posteljine, drveni kreveti ..sve sveze, mirise, pravi odmor…(ali to smo nasli tek drugi put, prvi put smo bili kod neke druge ekipe u nekoj rupi od bungalova),
a klopa posebna prica, domaci hleb ispoda saca, kajmak, prsut, jagnjetina sve domace,baklava, domace vino, rakija… ljudi su nam sluzili pastrmku koja nije iz ribnjaka vec iz reke-ma perverzija! Kamp je na obali reke a ekipa je strava i plus rade i izlete u planinu, prasumu i slicno, treci put kad smo isli ostali smo 6 dana!
Bio sam i na Neretvi, ali to je dosta manja reka, lep kanjon….ljudi dolaze samo na jednodnevne izlete bez nocenja…lepo je videti ali ipak je Tara bolja…mnogo
Ludilo od lepote.Sjana usluga a hrana za čistu desetku.Pozdrav ekipi kampa i tople preporuke za sve dobre ljude.
Ko jednom dođe, uvek se vraća!